BIBLIJSKA PORUKA DANA
7. uskrsni tjedan
Petak, 21. svibnja 2010.
Iv 21,15-19
15Nakon
doručka upita Isus Šimuna Petra: "Šimune Ivanov, ljubiš li me više nego
ovi?" Odgovori mu: "Da, Gospodine, ti znaš da te volim." 16Kaže
mu: "Pasi jaganjce moje!" Upita ga po drugi put: "Šimune Ivanov,
ljubiš li me?" Odgovori mu: "Da, Gospodine, ti znaš da te
volim!" Kaže mu: "Pasi ovce moje!" 17Upita ga treći put:
"Šimune Ivanov, voliš li me?" Ražalosti se Petar što ga upita treći
put: "Voliš li me?" pa mu odgovori: "Gospodine, ti sve znaš!
Tebi je poznato da te volim." Kaže mu Isus: "Pasi ovce moje!"
18"Zaista, zaista kažem ti: Dok si bio mlađi, sam si se opasivao i hodio
kamo si htio; ali kad ostariš, raširit ćeš ruke i drugi će te opasivati i
voditi kamo nećeš." 19A to mu reče nagovješćujući kakvom će smrću
proslaviti Boga. Rekavši to doda: "Idi za mnom!"
Tumačenje:
Fra Tomislav Pervan
LJUBIŠ
LI ME - JESI LI MI PRIJATELJ?
Iv
21,15-19
Sagledamo
li svoj život u retrospektivi i zapitamo li se što smo učinili te koji je
smisao svega onoga što smo u životu postigli, u čemu je bio smisao našega
života, što smo bili i postali, postigli, otkrit ćemo kako je u svačijem životu
bilo čvornih trenutaka i točaka u kojima se sve
sažimalo i zgušnjavalo, ono bitno oko čega se život okretao. Takve čvorne točke redovito su trenutci u kojima smo bili
stavljeni pred odluku i upitnik, tko smo i što smo, što je bit naše osobe, što
je bitno u našemu životu. Koji je smisao života? Zatim je tu pitanje spram
sposobnosti ljubiti i biti ljubljen. Poglavito pak kad nas sam Bog pita.
Pitanja su to koja nam se danonoćno nameću, pitanja o kojima ovisi cijeli
život. Pitanja spram ljubavi te odgovor u kome se poklapaju riječi i osoba,
život i riječ. Tako otprilike postupa i Isus sa svojim učenicima, svojim
prijateljima, napose s Petrom. Pita ga spram ljubavi, veće ljubavi.
Isus
se treći put ukazuje svojima, ovaj put na Tiberijadskom
moru. Nakon čudesna ribolova zajedno su za doručkom. Možemo samo predočiti
sumornu šutnju koja vlada, ozračje u kome nitko ne izgovara ni riječi. Gospodin
je opet među svojima, a oni posramljeni zbog svoga ponašanja za njegove muke,
križnoga puta, razapinjanja, smrti i pokopa. Svi se razbježali, a i sada se
vratili na svakodnevni posao. Ribari ostaju ribari.
U
cijelom Novom zavjetu pronaći ćemo samo na dva mjesta riječ 'žeravica'. Jednom
je to u dvoru Ane i Kaife gdje se Petar grijao na
žeravici, uz vatru, a drugi je put kad im sam Gospodin pripravlja ribu za
doručak. Petar je u nazočnosti sluškinja i slugu zatajio uz žeravicu Isusa tri
puta, a ovdje, ponovno uz žeravicu i vatru, tri puta ga Isus pita spram
ljubavi. Zadnji, duboki i odlučni razgovor dvojice, Učitelja i učenika, i
pitanje spram ljubavi. Uz žeravicu zataja, uz žeravicu i očitovanje ljubavi. I
povjeravanje stada Petru. Ova žeravica podsjeća na onu iz noći izdaje. Kao da
mu Isus želi poručiti: Imaj na pameti onu večer, onu noć izdaje, onaj trenutak
slabosti. Snagu ne (do)nosi čast ni funkcija, nego samo ljubav prema Isusu.
Prva riječ koju Isus upućuje nositelju službe i vlasti jest riječ ljubavi.
Nigdje tako zorno kao na ovome mjestu nije istaknuta ljubav prema Gospodinu.
Oslovljava
Petra trokratno: 'Ljubiš li me? Voliš li me? Ljubiš li me?' Oslovljava ga
njegovim imenom koje je dobio od oca: Šimune, sine Jonin!
Ljubiš li me ljubavlju koja nadmašuje ljubav ostalih? Ljubiš li me više od
ostalih! - Na ispitu je sav Petar, sve njegovo, cijelo njegovo biće, od očinske
kuće. Stoga Isus i spominje očevo ime. Na ispitu je cijeli njegov život, sav
prevaljeni životni put. Koliko je vjerodostojan, koliko ima u sebi osobne
ljubavi za svoga Učitelja? Je li mu istinski prijatelj?
Petar
odgovara bez okolišanja, nedvosmisleno: 'Da, Gospodine! Ti sve znaš!' "Ta
ti si razlog i temelj svih mojih sposobnosti, i da ljubim, i da živim, i da
osjećam kako mi je Bog Otac. Tebi zahvaljujem sve, Isuse. Kako da te ne ljubim,
Gospodine?" Odgovor je krajnje zreo. Isus jest Petru obećao za zemaljskoga
života da će biti glavom, Stijenom na kojoj će sagraditi svoje djelo u svijetu.
Ali, želi li do kraja ispuniti svoju službu pastira i predvodnika, mora
ljubiti. Ljubiti bezuvjetno, ljubiti cijelim bićem. Tek kad ga Isus pita po
treći put spram ljubavi, shvaća Petar težinu odgovornosti koja mu se stavlja na
leđa, spoznaje svoju vlastitu nedostojnost i nedostatnost.
Prepuna
mreža riba bijaše već predznak za Crkvu koja će zahvaćati sve. Petrovo nije
samo biti ribar, nego i pastir velikoga stada. Isus povjerava Petru koji ga je
triput zatajio, ali i gorko oplakao svoj grijeh, prvenstvo među učenicima, a ne
primjerice Ljubljenom učeniku, koji je ostao do kraja vjeran, pa i pod križem,
gdje je preuzeo skrb i uzeo k srcu Mariju, Isusovu majku.
Kao
da je Isus htio reći: Crkva jest Crkva grješnika, ne savršenih ljudi, ona je
živa. Ona je prisutna i u najsiromašnijima i najbjednijima, ona se vuče kroz
ovaj svijet, grješna i uprljana, čisteći se u ljubavi i ljubavlju prema Isusu.
Ona čini pogrješke, ali ujedno i okajava svoje grijehe. Nije ona samo onaj
prekrasni ornat, božanska liturgija, uzvišene katedrale, nego je ona i u tami,
gdje s Petrom plače, rida i moli za oprost. I što čeka Petra na kraju?
Mučeništvo. Križ kao i Gospodina. To je cijena ljubavi prema Isusu.
S
toga je razloga dirljiv završni razgovor Isusov s Petrom spram ljubavi, spram
veće ljubavi prema njemu. Kao da mu je htio ponovno posvijestiti
ono što je Isus davno rekao: Nazvao sam vas svojim prijateljima jer vam
priopćih sve što sam čuo od Oca svojega (usp. Iv
15,15). Upravo to očekuje u ovom trenutku od zbunjenog Petra, te ostalih što su
u nedoumici. Jeste li moji prijatelji? Mogu li na vas računati u svijetu i kroz
potonju povijest?
Petar
je mogao navoditi primjere iz svog drugovanja s Isusom, dane privrženosti i
odanosti, dane kad su bili jedno srce i jedna duša, ali je mogao navesti i
sramotno zakazanje, utaju i izdaju i samoga sebe i
Gospodina. Stoga u ovom trenutku može smo mucajući odgovoriti, kako Gospodin
zna njegovu nutrinu, njegovo plaho srce, te kako Gospodin može računati s njim
kao privrženikom i prijateljem. Neprestanim pitanjima Gospodin kao da želi
Petra učiniti nesigurnim, kao da želi da izgubi tlo pod nogama, da ga učini
malim djetetom. Istodobno ga želi učvrstiti u obećanju, nepokolebljivoj
odanosti. I kao da mu želi reći da se ubuduće ne oslanja na svoje ljudske sile,
ma koju vlast on obnašao među apostolima, bio on okrunjen tijarom, imao pod
sobom nebrojeno podanika. Službu treba obnašati upravo sukladno s Gospodinovom
voljom, kao onaj koji služi, a ne zapovijeda u moći. Na kraju će uvijek ostati
važećom Petrova, kako je Gospodinu znano sve. I o njemu, i o meni, i o tebi, i
o svakome čovjeku.